Situacija u Francuskoj se dodatno zagrijava:
S jedne strane, učenici ulaze u borbu. Vlada se boji da će se situacija razviti u smjeru „grčkog scenarija“. U 2006, prošla borba učenika i studenata protiv „CPE reforme“ (nepopularan antiradnički pokušaj zakona o prvom radnom ugovoru za mlade radnike, op.prev.) uspjela je poništiti zakon koji je već bio prihvaćen.
Francuska mladež, koja je pod konstantnom policijskom represijom, iskazuje sada sav svoj gnjev protiv sistema i posebno policije. Došlo je do vrlo žestokih sukoba s interventnim oklopljenim policijskim jedinicama u predgrađima Pariza, ali i u drugim gradovima i gradićima širom Francuske.
Isprva je vlada kritizirala mlade da su izmanipulirani i da im je mjesto u školi a ne na ulici. Ali kako je vlada prije nekoliko godina donijela zakon po kojem tinejdžeri mogu biti kazneno odgovorni, mladi ljudi su im odgovorili da ako su dovoljno stari da odu u zatvor s trinaest godina, onda su i dovoljno zreli za raspravu o politici i demonstriranje na ulici.
Sada vlada želi proizvesti strah od „mladih grubijana“ koji dolaze samo radi nasilja i lomljenja. Ali, barem za sada, ovi pokušaji ne uspijevaju, i većina i dalje podupire pokret.
S druge strane, radnici u nekim strateškim sektorima kao što su transport, luke i dostava goriva ustraju u štrajku i čak podižu razinu borbe.
Najmanje 2/3 opskrbljivača ostalo je bez goriva (dijelom zbog blokade, dijelom zbog individua koji su u strahu od nestašice požurili na crpke... Tako da je ovaj veliki iracionalni panični val bio od velike pomoći štrajkašima ).
Lanac opskrbe gorivom bio je pred kolapsom, što bi dovelo do kolapsa ekonomije. Zato je predsjednik osobno danas odlučio poslati vojsku i policiju da prekinu blokadu goriva. Radnici u opskrbi gorivom odlučili su da se ne suprotstavljaju policiji nego da nastave akcije drugim sredstvima.
Pored toga, možemo vidjeti i početke samoorganiziranja u nekim gradovima i /ili sektorima. Iako ove samoorganizirane grupe još uvijek nisu masivne, one mogu imati značajan utjecaj na opći pokret.
U Toulouseu, na primjer, lokalni sindikat CNT/AIT je pozvao na Narodni plenum.Svrha ovih skupova je osloboditi govor, učiniti politiku ne samo pitanjem profesionalaca i specijalista, kako bi se promicalo samostalno razmišljanje i samoorganizacija. Dok su za vrijeme prvih demonstracija takvi zborovi okupljali tek pedesetak ljudi, broj sudionika narastao je desetak puta (300 ljudi 2.listopada, 500 12.listopada, i do 700 16.) Ovi su se plenumi okupljali u miru i s odlučnošću. Na primjer, 2.listopada kada je interventna policija naredila plenumu da se raziđe, ljudi su samo odbili i rekli da se neće micati. Narodni plenum je ostao gdje se i okupio, nastavljajući s diskusijom, okupiravši i blokiravši centar grada. Kako je policija osjećala moć ovog skupa, nije se usuđivala sukobiti se. Nakon tri sata okupacije, skup se nastavio u obliku spontanih demonstracija središtem grada. I sada se ovaj oblik organizacije širi, pa se organiziraju plenumi na Sveučilištu Mirail, u drugim gradovima kao što je Auch, Montauban, Figeac (gdje postoje CNT-AIT sindikati) ili također i u Poitiersu (gdje ne postoje).
Što se policijske represije tiče, u drugim gradovima je interventna policija vrlo nervozna. Postupaju vrlo brutalno. U gradu Caenu, ispalili su granatu sa suzavcem ravno u lice prosvjednika. Aluminijska kantica granate udubila je lubanju i velika je sreća da nije ubijen. Lokalna grupa CNT-AIT iz Caena je u kontaktu s obitelji ozlijeđenog prosvjednika. Informirat ćemo vas dalje o ovom slučaju. U Montreuilu, u predgrađu Pariza, policajac je pogodio učenika s „flash-ball“ (oružje francuske policije za suzbijanje masovnih nemira, ispaljuje gumene kugle najčešće veličine 4.4 cm, op.prev.) koji je ostao bez pola lica i možda izgubi oko.
Ali u mnogim drugim gradovima, posebno lučkim poput St Nazaire, Le Havre, Boulogne, događaju se žestoki sukobi između štrajkaša i policije.
Od početka ovih zbivanja, policija je uhapsila više od 1300 ljudi za vrijeme različitih akcija.
Pored ovih spektakularnih okršaja, organizirane su i mnoge manje akcije u svrhu popularizacije ideje generalnog štrajka. Primjerice, 13.listopada smo sudjelovali u „picketu“ ispred Peugeotove tvornice u Aulnayu pozivajući druge radnike da se pridruže pokretu. Ali moramo reći da iako mnogi radnici podržavaju pokret, ne mogu se pridružiti štrajku zbog velikih dugova koje moraju otplatiti. Zbog toga razmišljamo i o akcijama koje bi ljudi mogli izvoditi a da ne izgube svoje plaće, poput sabotaža, usporavanja rada, kružne ekonomske blokade... Na primjer, u sveučilišnoj knjižnici u Parizu XIII, radnici su u štrajku naizmjenično po danima. Na taj je način sistem zaustavljen bez velikih gubitaka po radnike.
Također nastojimo proširiti pažnju pokreta i na kapital u njegovom međunarodnom aspektu. Tako je u Clermont Ferrandu naš lokalni sindikat tijekom prošlih demonstracija organizirao akciju solidarnosti za radnike iz Perua, ispred trgovine Zara.
Ali, pošto ove subote počinju jednotjedni državni praznici, vlada se nada da će to razbiti učenički pokret i da se isti poslije toga neće opet nastaviti.
Nastavit će se...
Za slobodarski komunizam!
Živjela anarhija!
S jedne strane, učenici ulaze u borbu. Vlada se boji da će se situacija razviti u smjeru „grčkog scenarija“. U 2006, prošla borba učenika i studenata protiv „CPE reforme“ (nepopularan antiradnički pokušaj zakona o prvom radnom ugovoru za mlade radnike, op.prev.) uspjela je poništiti zakon koji je već bio prihvaćen.
Francuska mladež, koja je pod konstantnom policijskom represijom, iskazuje sada sav svoj gnjev protiv sistema i posebno policije. Došlo je do vrlo žestokih sukoba s interventnim oklopljenim policijskim jedinicama u predgrađima Pariza, ali i u drugim gradovima i gradićima širom Francuske.
Isprva je vlada kritizirala mlade da su izmanipulirani i da im je mjesto u školi a ne na ulici. Ali kako je vlada prije nekoliko godina donijela zakon po kojem tinejdžeri mogu biti kazneno odgovorni, mladi ljudi su im odgovorili da ako su dovoljno stari da odu u zatvor s trinaest godina, onda su i dovoljno zreli za raspravu o politici i demonstriranje na ulici.
Sada vlada želi proizvesti strah od „mladih grubijana“ koji dolaze samo radi nasilja i lomljenja. Ali, barem za sada, ovi pokušaji ne uspijevaju, i većina i dalje podupire pokret.
S druge strane, radnici u nekim strateškim sektorima kao što su transport, luke i dostava goriva ustraju u štrajku i čak podižu razinu borbe.
Najmanje 2/3 opskrbljivača ostalo je bez goriva (dijelom zbog blokade, dijelom zbog individua koji su u strahu od nestašice požurili na crpke... Tako da je ovaj veliki iracionalni panični val bio od velike pomoći štrajkašima ).
Lanac opskrbe gorivom bio je pred kolapsom, što bi dovelo do kolapsa ekonomije. Zato je predsjednik osobno danas odlučio poslati vojsku i policiju da prekinu blokadu goriva. Radnici u opskrbi gorivom odlučili su da se ne suprotstavljaju policiji nego da nastave akcije drugim sredstvima.
Pored toga, možemo vidjeti i početke samoorganiziranja u nekim gradovima i /ili sektorima. Iako ove samoorganizirane grupe još uvijek nisu masivne, one mogu imati značajan utjecaj na opći pokret.
U Toulouseu, na primjer, lokalni sindikat CNT/AIT je pozvao na Narodni plenum.Svrha ovih skupova je osloboditi govor, učiniti politiku ne samo pitanjem profesionalaca i specijalista, kako bi se promicalo samostalno razmišljanje i samoorganizacija. Dok su za vrijeme prvih demonstracija takvi zborovi okupljali tek pedesetak ljudi, broj sudionika narastao je desetak puta (300 ljudi 2.listopada, 500 12.listopada, i do 700 16.) Ovi su se plenumi okupljali u miru i s odlučnošću. Na primjer, 2.listopada kada je interventna policija naredila plenumu da se raziđe, ljudi su samo odbili i rekli da se neće micati. Narodni plenum je ostao gdje se i okupio, nastavljajući s diskusijom, okupiravši i blokiravši centar grada. Kako je policija osjećala moć ovog skupa, nije se usuđivala sukobiti se. Nakon tri sata okupacije, skup se nastavio u obliku spontanih demonstracija središtem grada. I sada se ovaj oblik organizacije širi, pa se organiziraju plenumi na Sveučilištu Mirail, u drugim gradovima kao što je Auch, Montauban, Figeac (gdje postoje CNT-AIT sindikati) ili također i u Poitiersu (gdje ne postoje).
Što se policijske represije tiče, u drugim gradovima je interventna policija vrlo nervozna. Postupaju vrlo brutalno. U gradu Caenu, ispalili su granatu sa suzavcem ravno u lice prosvjednika. Aluminijska kantica granate udubila je lubanju i velika je sreća da nije ubijen. Lokalna grupa CNT-AIT iz Caena je u kontaktu s obitelji ozlijeđenog prosvjednika. Informirat ćemo vas dalje o ovom slučaju. U Montreuilu, u predgrađu Pariza, policajac je pogodio učenika s „flash-ball“ (oružje francuske policije za suzbijanje masovnih nemira, ispaljuje gumene kugle najčešće veličine 4.4 cm, op.prev.) koji je ostao bez pola lica i možda izgubi oko.
Ali u mnogim drugim gradovima, posebno lučkim poput St Nazaire, Le Havre, Boulogne, događaju se žestoki sukobi između štrajkaša i policije.
Od početka ovih zbivanja, policija je uhapsila više od 1300 ljudi za vrijeme različitih akcija.
Pored ovih spektakularnih okršaja, organizirane su i mnoge manje akcije u svrhu popularizacije ideje generalnog štrajka. Primjerice, 13.listopada smo sudjelovali u „picketu“ ispred Peugeotove tvornice u Aulnayu pozivajući druge radnike da se pridruže pokretu. Ali moramo reći da iako mnogi radnici podržavaju pokret, ne mogu se pridružiti štrajku zbog velikih dugova koje moraju otplatiti. Zbog toga razmišljamo i o akcijama koje bi ljudi mogli izvoditi a da ne izgube svoje plaće, poput sabotaža, usporavanja rada, kružne ekonomske blokade... Na primjer, u sveučilišnoj knjižnici u Parizu XIII, radnici su u štrajku naizmjenično po danima. Na taj je način sistem zaustavljen bez velikih gubitaka po radnike.
Također nastojimo proširiti pažnju pokreta i na kapital u njegovom međunarodnom aspektu. Tako je u Clermont Ferrandu naš lokalni sindikat tijekom prošlih demonstracija organizirao akciju solidarnosti za radnike iz Perua, ispred trgovine Zara.
Ali, pošto ove subote počinju jednotjedni državni praznici, vlada se nada da će to razbiti učenički pokret i da se isti poslije toga neće opet nastaviti.
Nastavit će se...
Za slobodarski komunizam!
Živjela anarhija!
Solidarno, vaši
Članovi CNT-AIT Pariz
No comments:
Post a Comment